Početna Frau Gabrijela Nekulturologija

Nekulturologija

0

FRAU

Dragi moji,
kažu neki da su devedesete prošle, a neki da su se vratile. Ja se plašim i jednih i drugih teoretičara, jer ono što živimo nikako mi se ne dopada, a ne mogu tu činjenicu da promenim. Nije to karmin ili maskara, koju možeš vlažnom maramicom skinuti, već je to život koji, kanda, ne možemo da promenimo. A nešto nam je mnogo u poslednje vreme taj život obeležen smrću. Eto, ovi poslednji događaji na Novom naselju i ubistvo Kokija od Veternika nekako brinu da ću se u laganom špaciru i sama naći u smrtnoj opasnosti kao kolateralna šteta borbe za prestiž u svetu belog i žutog ili, u nešto boljem slučaju, kao očevidac nemilih događaja.
Žuto ili belo – crno nam se piše, dragi moji. Gdi god ga bacim pogled, ne valja. Jel’ zbog toga što me optimizam izdao ili zato što je izdao ovu zemlju, ali nema čak ni dobrog trača da me uveseli. Zapravo, zbog crnih vesti i meni se iščašio smisao za humor, pa uz kafu s nobles gospodom ne smem ni da progovorim na teme o kojima ću vam nešto kasti koji red niže. Znate, nije lepo, i sram me bilo, ali nekako volem da gledam čitulje. Pitaćete se šta tu ima da se pravdam što ih gledam, ali moje namere nisu baš najčasnije, jer često oko nekih čitulja mogu da razvijem trač-partiju, pogotovo kad život skonča neko od bliže rodbine ili tazbine naših velikodostojnika. Pa to su čitavi nekrolozi potpisani imenima ljudi s kojima „nikada“ rodbina i tazbina nije bila u poslovnoj ili emotivnoj vezi. Eto, baš se utrefilo da se oni koji baš i nisu sa ožalošćenenima imali nikakve veze, među prvima oglase prigodnom čituljom. I tako jedan tužan povod pretvore u komendiju. Ali ne smem vam dalje pripovedati o tome, još ćete pomisliti da je vaša frau jedna podla žena.
Ali me kopka to što je Pišta Rastvor u poslednje vreme nešto nakrivo postavljen spram pokrajinske vlasti u kojoj svesrdno učestvuje, kao i u svim ostalim vlastim na drugim nivoima. Pragmatik je to, znate, ali ume da se nasekira, pogotovo kada mu Hromi Debeli i Dr Baba smene Omiljenu Lugarku, čuvaricu šuma vojvođanskih. Kaže Pišta da neće to tako moći da prođe, te da će napustiti upravu pokrajinsku ako mu Lugarku ne vrate u šumu kojoj pripada. Vole Pištika da zaštiti nežniji pol, pa to moram da pohvalim, jer kavaljeri su danas gotovo izumrla kategorija, a u njegovom slučaju naš nežniji pol uvek ima prednost. Još ako su mlađe i slađe od mene… Oni što „Merkator“ na Limanu posećuju često znaju kako Pištika vole mlade i lepe. I treba! Kavaljeri su ti koji prave razliku. I u privatnom i u vojvođanskom političkom životu.
Ali brinu me oni koji brinu o našem pismu, kulturi, nacionalnim instrumentima i trošenju naših novaca. Brinem se za njih. Jer to se partijom još ne može zvati, a već se nameću ozbiljno da se o njima nešto lepo kaže. Divni su ti momci. Mladi, obrazovani, sposobni da osuše svaku zelenu granu na koju se uspnu. Imali su „Lisje“ na upravljanu, pa od toga ni listić ostao nije. Srećom, ostala im firma za naplatu objedinjene naplate, pa se tu njihova ruska i patriotska duša može napojiti sa izvora novaca iz naših tanušnih novčanika. Neka tamo „Državna revizorska institucija“ uzela pa o njima svašta piše, izmišlja neke stotine miliona dinara pronevera. A znaju da to sve nije tačno, jer se radi o boljitku našeg grada, a ne stalnom podmetanju noge pod uspšene projekte, koje Srbiju čine trećom u državi, zaslugom ove vesele družine. Uspeh se teško prašta, zna to i činodejstvujući direktor naplatnog preduzeća Deki Košnica, pa naravno da zli opozicioni jezici ne mogu da mu naude, a pogotovo da ga smene. Ali nije Deki taj što ne valja. Kažu, dobar je on, jer on samo potpisuje, a troše neki drugi saborci. Pre svih Šaca Šlajpik, Dekijev sovjetnik za poslove od velike važnosti. Pa kako bi se drugačije putovalo po Rusijama, Francuskama i crtale nove mape ujedinjene Evrope, koju vizionarski, o trošku poreskih obveznika, zaziva ova bratija kako bi se kupovali mediji po Vojvodini u vremenu opšte oskudice? Sve se nema, a i da se ima, odakle im?
I onda se u varoškom senatu pokrene rasprava o smeni Dekija i mal’ tuča ne izbi. Šomi Raspar ne da na svoje, pa proziva Vojine vojnike da su se slizali sa žutim arhineprijateljima samo da napadaju njih, kojima je Srbija na trećem mestu u državi. Miki Armani, političar varoški, Vojin odanik, ne vole taki diskurs, pa je Rasparu malo objasnio narodnim rečnikom kakve namere ima s njegovom užom i širom porodicom, metaforički, ali sa seksualnim aluzijama. Utrča obezbeđenje da miri zavađene. I to je duh Srpske, a naše Atine. I kad razmenjuju mišljenja uz vulgarnosti, nema šanse da se pobiju homo politikusi, nedobog povrede desnicu ili levicu, jer znaju da im te šake trebaju jal sad, jal posle da se pune džepovi dok još ima šta da se uzme.
Panonski Rikač opet je u žiži. Ovoga puta kaže da je spreman da pred sudom dokaže da nije on kupovao glasove na izborima. Ročište je otkazano, jer su se neki razboleli, pa do maja ima vremena da spremi čvrste dokaze o tome da se glas na poslednjim varoškim izborima nije plaćao novcem. Mada, on meni ne izbija iz glave, ne zato što je lep i zgodan, već zato što se blagodareći njemu krstim kad odvrnem slavinu i pijem vodu prepunu blagoslova, a da prostite, sve crvenim od sramote kad povlačim vodu iz vodokotlića, jer ne znam da li je Rikač davao jereju instrukcije prilikom svetojovanskog osveštavanja vode vodovodske dokle treba da bude sveta, a odakle ne. Nego, kaže Rikač da će dokazati da nije kupovao glasove, već su ljudi, zaneseni programom i stavom njega i ostale brdsko-planinsko-ravničarske gospode, proizveli ih odbornicima i učesnicima upraviteljstva varoškog. Evo, baš čuh da špara, od usta odvaja sa svojim Đeneralom, kome se davno zakleo na vernost, da ih sledeći izbori ne uhvate nespremne, da ti glasovi budu kupljeni dobrim programom, kao što on to zna, jal brašnom, jal prehrambeno-higijenskim paketima za sirote sugrađane. I kako onda da ne glasate za njega? Možda od toga što špara da odvoji i za argumentaciju koja će naš pravosudni sistem ubediti da na njemu krivice nema? Ja, drage moje i slatki moji, mogu da vam kažem da na njemu krivice nema. Nema! I tačka. Krivi smo mi, kao i obično.
Do sledeće nedelje, pozdravlja vas vaša
Frau Gabrijela