Početna Gradske teme Žene zavarivači i bageristi u Novom Sadu: Kako pada mit o “muškim”...

Žene zavarivači i bageristi u Novom Sadu: Kako pada mit o “muškim” zanatima

0

Sve više žena pokazuje interesovanje za zanate koji se tradicionalno smatraju muškim – tako su dve žene nedavno bile polaznice obuke za zavarivača, a interesuje ih i upravljanje građevinskim mašinama.

Ove dve žene zanatske obuke su upravo pohađale u Edukativnom centru za obuke u profesionalnim i radnim mašinama u Novom Sadu. Jedna od njih bila je najbolja u svojoj grupi, u kojoj su ostali polaznici bili muškarci.

Žena koja upravlja bagerom i viljuškarom biće sve češća pojava kod nas. Mnogi tradicionalno muški zanati prestaju da budu rezervisani za muškarce, ali ostaju deficitarni i izuzetno dobro plaćeni u svetu i kod nas. Zato se sada, ohrabrene i motivisane, žene odlučuju da se bave ovakvim zanatima.

Prema evidenciji novosadske filijale Nacionalne službe za zapošljavanje, na tržištu nedostaju zavarivači, operateri na CNC mašinama, armirači, tesari, zidari, keramičari, rukovaoci građevinskim mašinama, vodoinstalateri, električari, pekari, mesari, kuvari, vozači teretnog motornog vozila…

“Za ovim profilima na lokalnom tržištu rada vlada trenutno veća potražnja od ponude kadrova. Osim njih, do posla brzo dolaze naročito kadrovi sa odgovarajućim radnim iskustvom i frizeri, manikiri/pedikiri, poslastičari, konobari, trgovci. Deficitarnost određenog zanimanja ogleda se u odnosu ponude i potražnje za tim zanimanjem na tržištu rada. Ono može biti lokalnog karaktera”, poručuju za 021.rs u NSZ.

Prethodnih godina su žene završavale obuke za rukovaoce građevinskim mašinama u Edukativnom centru, priča za 021.rs Nataša Bešlin, jedna od rukovoditeljki u ovoj pokrajinskoj ustanovi. Svi polaznici obuka u Edukativnom centru su, inače, nezaposleni građani na birou, koji jednostavnom prijavom ostvaruju pravo na besplatnu obuku i sertifikat na kraju iste, a ukoliko žive dalje od Novog Sada, imaju besplatan smeštaj i ishranu.

U ponudi je čak 60 različitih obuka, među kojima su vrlo traženi zanati.

“To su pomenuti zavarivači i rukovaoci građevinskih mašina, ali i kuvari, pekari, frizeri, moleri, bravari, armirači, limari, stolari, zidari i drugi. Žene se kod nas prijavljuju za zanate poput zavarivača ili viljuškara kako bi lakše našle posao, zbog promene zanimanja i zbog bolje zarade. Sve polaznice koje uspešno završe obuku dobijaju sertifikat naše ustanove, koju je osnovala Pokrajinska vlada i drže taj zanat u svojim rukama. Žene treba više ohrabriti da se prijave na ovakve besplatne obuke koje se odvijaju tokom cele godine, jer smo mi tu ne samo za njih, već i za nezaposlene koji su duže na evidenciji NSZ i u nekim su težim životnim situacijama, ranjive su kategorije. Nema ograničenja, svi odrasli su dobrodošli”, navodi Bešlin.

Sa ženama na mašinama direktno radi predavač Aksentije Nikolić. Kako kaže, vlada mit da je rukovanje građevinskim mašinama isključivo muški posao i još uvek su snažne predrasude koje žene sprečavaju da nauče neku od ovih veština.

“Zavarivanje, rukovanje mašinama nije fizički zahtevan posao – hidraulika pokreće mašinu, a vi pritisnete dva dugmeta. Doduše, treba imati određeni talenat, ali veština se stiče kad ste ozbiljni, motivisani, pazite na bezbednost na radu i kad slušate svog predavača. Obuka jeste zahtevna jer ima puno operacija koje treba da naučite, ali mogu da kažem da se žene zaista dobro pokazuju. Lično znam za nekoliko žena koje u trgovinskim centrima voze viljuškare – aplicirale su za te poslove i dobile su ih, a obuku sam držao i jednoj ženi iz GSP koja se dodatno interesovala, učila i obučavala za različite nivoe i detalje u rukovanju građevinskim mašinama. Nema nijednog razloga zašto žena ne bi paralelno s muškarcima išla i na ove obuke i radila taj posao”, smatra Nikolić.

Kako dodaje, u Srbiji postoji drugi problem, a to je očekivanje poslodavaca da njihovi zaposleni rade više poslova koji im uopšte nisu primarne delatnosti, pa da tako istovremeno znaju da obavljaju različite popravke, da budu i majstori, i teški fizički radnici.

“Toga u uređenim društvima nemate. Nemate ni toliko predrasuda, pa tako ne čudi kad žena, recimo, vozi cisternu. Kod nas, inače, postoji jedna jedina žena koja je vozač cisterne”, naglašavaAksentije Nikolić, angažovani predavač u Edukativnom centru.

Obuka za zavarivača traje tri meseca i sprovodi se dva puta godišnje, a obuka za bageristu traje oko dva meseca i sprovodi se tri puta godišnje u Edukativnom centru.

Zanati koji se dobro plaćaju

Inače, vrlo popularne obuke u Edukativnom centru poslednjih meseci su za frizere, manikir, pedikir, kozmetičare i šminkere, dok trenutno nisu naročito interesantne besplatne obuke za molere, bravare ili stolare. To čudi budući da su ovi zanati poslednjih godina sve bolje plaćeni, a domaće zanatlije u velikom broju odlaze da rade u inostranstvo.

Kako za 021.rs navodi direktor Edukativnog centra za obuke u profesionalnim i radnim veštinama prof. dr Aleksandar Ašonja, generalno je sve manje ljudi na obukama i situaciji nimalo nije pomogla epidemija virusa korona. Radi se u drugačijim uslovima, a jasno je i da će se neke stvari možda menjati u budućnosti jer tržište diktira nova pravila.

“Naš prioritet jesu nezaposleni sa evidencije NSZ, ali moguće je da ćemo se u narednom periodu više okrenuti preduzećima čije zaposlene mi možemo da obučavamo za određene pozicije. Mi smo jedinstvena ustanova u Srbiji jer pružamo neformalno obrazovanje za odrasle i, s tolikim brojem obuka i uslovima koje nudimo, bitno nam je da imamo motivisane polaznike koji će iskoristiti pun potencijal onoga što nudimo. Najbitnije je da građani budu informisani i da prave informacije o nama dođu do njih, da li putem NSZ ili na drugi način”, navodi Ašonja.

Dodaje da s vremena na vreme u ustanovu dolaze predstavnici vojvođanskih opština, menadžeri, pomoćnici direktora i drugi kojima se nude usluge i mogućnosti Edukativnog centra, ali da povratne informacije od njih gotovo nikada ne stignu.

Teže do posla

Na listi suficitarnih zanimanja gotovo da nema zanatskih o kojima je ovde reč, naglašavaju u Nacionalnoj službi za zapošljavanje.

“Ipak, u rangu zanimanja sa trećim stepenom stručne spreme, do posla teže dolaze daktilografi, izrađivači hemijskih proizvoda, metaloglodači, rukovaoci poljoprivrednim mašinama i tkači”, zaključuju u novosadskoj filijali.

Izvor: 021.rs
Foto: Pixabay