Početna Kultura “Dodir za ljubav” Milutina Obradovića “pipnuo” zidove Malog likovnog salona

“Dodir za ljubav” Milutina Obradovića “pipnuo” zidove Malog likovnog salona

Izlozba  (1)

U saradnji Udruženja Crnogoraca Novog Sada (UCNS) i Malog likovnog salona Kulturnog centra grada (KCNS), sinoć je u ovom kamernom pinakotečkom prostoru predstavljen opus “Dodir za ljubav”, bijelopoljskog slikara, Milutina Obradovića.

Izlozba  (2)

Doajen novosadskog novinarstva, dugodecenijski novinar kuće “Dnevnik”, a potom i vlasnik magazina “Ribolovačka revija”, Stanko Popović je, ispred UCNS istakao da ga je “zapalo da pozdravi cenjeni auditorijum” i naglasio da je jedno od htenja i misija, ove manjinske zajednice u našoj varoši da neguje, promoviše i ugošćuje umetnike, te u tom smislu i “likovnjake” iz zemlje-matice, pogotovu, ukoliko se uzme u obzir da su umetnici poreklom iz Crne Gore dali značajan doprinos u vajarstvu, slikarstvu, grafici i drugim vidovima umetničkog izražavanja baš u vojvođanskoj i novosadskoj sredini.

Izlozba  (3)

Otvarajući izložbu mladog, a već za “čojstvenu riječ i junačku misao” spremnog Obradovića, pesnik i teoretičar, dr Zoran Đerić, je ne bez razloga i u povodu svoje osnovne vokacije (istorije književnosti, prim.TŽJ), među ostalim, rekao:

Pred slikama Milutina Obradovića stojimo kao da smo se probudili u sred čudesnog sna. Iako Obradovićevo slikarstvo nije apstraktno, nego figurativno, osim glave konje koji dominira na većini slika iz ovog njegovog opusa, gotovo i da nema drugih figura. U tom smislu, umetnik nam odaje svoju opsednutost figurom konja. Reč je o određenom konju – Bukefalu, atu Aleksandra Makedonskog – ‘konju sa onog svijeta, koji jahača kroz san nosi do ostvarenja nadsna’, kako ističe Obradović. Bukefal je konj koji se plašio sopstvene senke, pa i senki drugih, zato je i simbol neukrotivosti, do trenutka dok ga Aleksandar nije nadmudrio. I slikarstvo Milutina Obradovića je bez senke. Prisetimo se psihoanalize: odsustvo senke je karakteristično za ličnosti koje svesno ‘ja’ ne prihvataju. Što bi značilo da im je primarno nesvesno ‘ja’. Dakle, Obradović ne odbacuje u potpunosti svoj svesni ego, ali mu ne dopušta da dominira. On je prisutan i u nazivima ovih slika pred nama (‘Maštanje je zagrljaj vjetra’; ‘Ja i proljeće se isto podijelimo’; ‘Da mi ljubiš oči slane’; ‘Čežnja je ukras sa ramena’…), a otuda i naziv izložbe ‘Dodir za ljubav’. Slikar je uz to i pesnik, koji je svoje stihove i strofe pretočio u slikovni medij. Umesto metafora, pred nama su oniričke figure na slikama – zaključuje dr Đerić.

Izlozba  (4)

Međ’ posetiocima i znatiželjnicima, koji behu “za dodir ljubavi” Milutina Obradovića stvaralaštva, došavši, izuzev brojne crnogorske zajednice što živi u Novom Sadu, prepoznali smo i: slikara Zorana Gašija; Natašu Topolac iz KCNS; pesnika Blagoja Bakovića; fotoreportere Jaroslava Papa Radivoja Hadžića; novinare Nenada Ćaćića i Bojanu Karavidić; predsednika UCNS i neimara, Božidara Markovića i druge.

Izlozba  (5)

Autor: Teodora Ž. Janković
Foto: Nemanja Dimitrić

OSTAVI KOMENTAR

Please enter your comment!
Please enter your name here